„Priroda ima uvijek pravo, a pogreške
i zablude su uvijek ljudske.“
(Johann
Wolfgang von Goethe)
U
planiranju korištenja zemljišnog prostora (eng. land), urbani zeleni prostori su otvoreni prostori, rezervirani za
parkove i druge zelene površine, uključujući floru, vodene značajke, također
nazvane „plavim prostorima“, te druge vrste prirodnog okoliša. Većina urbanih
otvorenih prostora su zelene površine, ali povremeno uključuju i druge vrste
otvorenih površina. Pejzaž urbanih otvorenih prostora se može kretati od
relativno prirodnih pejzaža, preko igrališta, do visoko održavanih okoliša.
Shodno
tome, još od najranije povijesti, kroz različite civilizacije i njihov život,
što je dokumentirano raznim pisanim dokazima, vrt je iznimno bitan za
psiho-fizički razvoj, te napredak pojedinca, ali i cijelog društva.
Vrt
nije samo dio privatnog posjeda, namijenjen za odmor, rekreiranje, te uzgajanje
biljaka, već je, sve češće i sve više, važan dio vanjskih poslovnih prostora,
oplemenjen različitim florističkim kulturama, ukrasnim biljkama, ali i
dekoracijsko-arhitektonskim elementima.
U
razvijenom svijetu, posebno na zapadu i sjeveru Evrope, Mediteranu, Sjevernoj
Americi i Australiji, bitni i mnogobrojni poslovni sastanci, te predavanja, sve
češće i sve više, održavaju se upravo u otvorenim ili polu-otvorenim vrtovima.
Više
različitih naučno-univerzitetskih istraživanja govori o socio-psihološkim
blagodatima vrta, pa čak i o njegovom nadahnuću tokom poslovnih sastanaka.
Vrt koji se koristi u poslovne svrhe, ilustracija (© Flickr) |
Ipak,
realizirajući idejno rješenje vrta, važno je blagovremeno razmišljati o više
komponenata i predispozicija. Prije svega, o klimatološkim i pedološkim komponentama
i predispozicijama, vodeći računa o tome – gdje i zašto se koja biljka može
uspješno i jednostavno uzgajati?
Osim
ukrasnih biljaka, pejzažni arhitekti, sve češće i sve više, koriste i
ljekovito, začinsko i aromatično bilje, te pomološke i ampelološke ukrasne
sorte, s težnjom da sam vrt primarno izgleda estetski lijepo, ali da
istovremeno može imati i svojevrsnu korisnu – jestivu funkciju.
Većina
kvalitetno dizajniranih vrtova može obično zadovoljiti higijensko-sanitarnu i
dekoracijsko-estetsku funkciju, dok je, bar neformalno, određeni oblik
kulturno-prosvjetne funkcije uvijek dobrodošao.
Da
bi održivost vrta bila zagarantirana, potrebno je, na vrijeme, voditi brigu o
jednostavnosti, ekonomičnosti, skladu, ali i održavanju vrta, te pojedinačnoj zaštiti
biljaka.
Osim
brojnih prirodnih zakonitosti, kvalitetno dizajniran vrt zahtijeva i umjetničku
komponentu, pazeći na decentnost, ali i razigranost oblika, boja i mirisa u
samom vrtu.
Razvijeni
svijet, sve češće i sve više, s opravdanom osnovanošću i pravom, nameće i
reciklažu u samom vrtu, odnosno što je moguće više iskoristivosti prirodnih,
odnosno biljnih, te arhitektonskih resursa, koji na zelenoj površini, bar u
nekom obliku, već postoje.
Nihad Penava