Piše: Nihad Penava
Urbana agrikultura je u razvoju diljem
jugoistočne Evrope, posebno tokom pandemije koronavirusa. Susjedna Crna Gora,
urbanom agrikulturom, može biti uzor, posebno Hercegovini, sa svojim značajkama
mediteranskog štiha.
„Moj balkon je moj mali mikrosvijet, moja oaza, u koju bježimo, posebno
nakon napornog dana. On je zbirka ukrasnog višegodišnjeg cvijeća i drveća, kao
i sezonskih cvjetnica, gdje najviše dominiraju begonije, pelargonije,
ljubičice, orhideje, ali i biljke poput paprati, lavande i tzv. pauk-biljke.
Ujedno je i prostor kojeg, kao porodica, najviše koristimo. Tu su porodični
obroci i smijeh. Tu je mjesto za kafu i limunadu s prijateljima. Tu je mjesto
gdje curice vole da crtaju. Odnedavno, tu su i tri saksije cherry-paradajza“,
priča Maja Sakić Frimel, dipl. sociologinja, iz Sarajeva, o tome kako je
započela svoju urbanu agrikulturu.
„Uzgoj paradajza je počeo sasvim spontano. Kolegica s posla je, za vrijeme pandemije, donijela desetak rasada, koje sam podijelila dalje – mami, svekrvi i prijateljici. Sebi sam ostavila tri. Nije bilo nekog očekivanja s moje strane, s obzirom na to da, prvi put, uzgajam nešto što nije cvijeće. Laiku poput mene je pravi uspjeh kada, od malog rasada, izraste biljka. S ushićenjem sam, svaki dan, pratila rast, širenje, prve listove, prve cvjetove... Sada smo već u fazi da imamo i plodove“, s osmijehom, dodaje Maja Sakić Frimel, objašnjavajući to da sada – sa svim biljkama, na svom balkonu – nalazi potpuno zadovoljstvo i potrebni mir.
Crna Gora kao primjer
„Projekat 'Inicijativa za urbanu poljoprivredu na Balkanu', koji
implementira Fakultet za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju
Univerziteta Donja Gorica iz Podgorice, ima za cilj da koncept urbane
poljoprivrede približi studentskoj populaciji, ali i zainteresovanim građanima.
U saradnji sa uglednim univerzitetskim centrima iz Italije, Njemačke i
Slovenije su urađena istraživanja, trenutnog potencijala, gradskih i
prigradskih sredina u većim crnogorskim opštinama za uvođenje ovoga koncepta.
Pokazalo se to da u Crnoj Gori, prije svega, organizacija gradskih sredina i
arhitektura, koju karakterišu niže zgrade, do pet spratova, i ravni krovovi,
pogoduju razvoju urbane poljoprivrede“, priča dr. sc. Vladan Božović, stručnjak
za urbanu agrikulturu, docent Fakulteta za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost
hrane i ekologiju Univerziteta Donja Gorica iz Podgorice.
„Ozelenjavanje krovova, gradskih zgrada, u samom centru Podgorice,
procjenjuje se, imalo bi značajnog uticaja na snižavanje prosječne dnevne
temperature u ljetnjim mjesecima, što bi umnogome doprinijelo kvalitetu života
u užem gradskom jezgru. Veliki broj anketa, koje su urađene, u prethodnom
periodu, ukazuju na to da postoji veliko interesovanje farmera i malih
privrednika za proizvodnjom organske i zdrave hrane u neposrednoj blizini
restorana i tržnica“, objašnjava doc. dr. sc. Božović.
Ono što ipak, u ovom trenutku, još nedostaje, kako u Crnoj Gori tako i
u drugim zemljama zapadnog Balkana, je ekspertiza i sadržajnije razumijevanje
koncepta urbane agrikulture.
„Stoga smo, u okviru pomenutog projekta, pokrenuli akreditaciju
master-programa, kako bi, u narednom periodu, imali stručnjake iz ove oblasti,
koji bi svoje znanje i iskustvo prenosili široj populaciji. To je jedini način
da se ovaj koncept uspješno inkorporira u gradske i prigradske sredine, jer
ulaganja nijesu mala, a prinos i kvalitet proizvoda zavisi od više faktora. To
se odnosi, prije svega, na izbor adekvatne poljoprivredne kulture, za uzgoj, do
adekvatnih temperaturnih i svjetlosnih uslova, kada je riječ o biljnoj
proizvodnji“, pojašnjava docent Božović.
Bitno je naglasiti to da je ovaj sve popularaniji i savremeni način
proizvodnje hrane primjenjiv samo uz adekvatno i potpuno razumijevanje lokalne
zajednice, kako stanovništva tako i lokalnih vlasti.
„Oni bi trebalo da identifikuju zajedničke ciljeve i uoče interese
zajednice, a benefiti su višestruki – zdrava i lokalno proizvedena hrana,
minimalni transportni troškovi, uspostavljen menadžment otpadom od hrane,
smanjeno zagađenje vazduha, uslijed smanjenog transporta prehrambenih proizvoda
itd.“, kaže doc. dr. sc. Božović.
Docent Božović ističe i to da trenutna situacija s pandemijom
koronavirusa nas uči tome da „se moramo pozabaviti ne samo bezbjednošću hrane,
već i sigurnošću hrane – food security, jer je važno, osim kvalitetne i
zdravstveno ispravne hrane, imati i dovoljne količine hrane, u svakom društvu“.
„Pojedini marketi širom Evrope, a i u Crnoj Gori, nijesu imali dovoljne
količine određenih namirnica. Urbana poljoprivreda takođe obezbjeđuje određenu
količinu upravo te nedostajuće prijeko potrebne hrane. Zato je ovaj vid proizvodnje
hrane takođe važan“, zaključuje doc. dr. sc. Vladan Božović.
A iako su mogućnosti znatno bolje, trenutno se u Crnoj Gori, u skladu
s konceptom urbane agrikulture, sporadično proizvode određene poljoprivredne
kulture.
Kako se pravilno i uravnoteženo hraniti
urbanim biljkama tokom pandemije?
„Naš imuni sistem raspolaže različitim arsenalima, jakog, moćnog
oružja, kojeg hranimo, 'bildamo', putem vitamina, minerala, aminokiselina,
masnih kiselina bioloških aktivnih komponenata i drugih komponenata, koje
unosimo putem hrane. Ovdje bih se posebno osvrnuo na biljnu hranu – povrće i voće,
koje sada, u toku sezone, imamo na dohvat ruke. Imamo bijeli luk, koji sadrži
alicin, kao i mnoge druge sumporne spojeve, pa ga nazivaju – prirodni
penicilin. Zatim, crni luk, koji je bogat kvercetinom, prirodnim antioksidantom,
koji ima snažno djelovanje na naš imuni sistem“, savjetuje mr. sc. Tarik
Zolotić, dipl. nutricionist.
Sezona je i paprika, posebno crvenih, koje su bogate kapsaicinom s jakim antiupalnim djelovanjem. Osim toga, paprike su odličan izvor vitamina C, koji hrani imuni sistem.
„Razne vrste karotenoida – narančastih, žutih i crvenih boja – iz
povrća i voća, kao što su mrkva, paprike, paradajz, lubenica, breskve,
mandarine, koje nam daju obilje karotenoida, antioksidanata, pravi su saveznici
našeg imuniteta. Tu je još mnoštvo raznih vitamina, minerala, pigmenata, boja
iz povrća i voća, koji imaju antioksidativno djelovanje, te jačaju naš imuni
sistem“, dodaje mr. sc. Zolotić.
Mr. sc. Tarik Zolotić upozorava na to da je potrebno shvatiti da „najbolje zdravstvene reforme, prevencije, liječenja, počinju u našim tanjirima i navikama, te da je naš organizam najbolji doktor, farmaceut, nutricionista za prevenciju i liječenje raznih vrsta bolesti, onda kada mu osiguramo neophodne materije“.