Često čujemo to da je doručak bitan, zbog niza razloga, i da ga ne
treba propustiti, pa tako je moja prva pomisao na taj obrok – masline (lat.
Olea europaea), posebno tokom hotelskih doručaka, širom Turske, i svakog puta s
bar 30 sorata maslina, različitih veličina, boja i nijansi. Čak iako hotel nije
bio visoke kategorije, masline su bile ekstra-klase. Nije turska kuhinja tek
tako jedna od najbogatijih, na svjetskoj razini.
Maslina (uljika) je suptropska zimzelena biljka, stablašica, rijetko grmolika,
s idealnim uvjetima uzgoja u Hercegovini. Nije da je tamo nema, ali trenutni proizvodni kapaciteti daleko su od mogućih. Pamtite li kada ste kupili staklenčicu hercegovačkih
maslina? Ipak, zasigurno se sjećate onih hrvatskih, talijanskih, španskih,
grčkih, turskih...
Važnost masline spominje se još u prvim svetim knjigama, te se prema
najstarijim pisanim zapisima – ulje samonikle masline koristi u tadašnjoj
medicini. Danas je ulje masline dostupno na policama svih trgovačkih lanaca i
ne uzimamo ga na recept, u apoteci, pa ipak – koristimo li ga dovoljno? Ne.
Zašto? Moguće da smo konzervativni kontinentalci, pa tu tražimo neku vrstu isprike,
ali kako onda nismo takvi npr. u slučaju tropske banane, koja prođe bijeli
svijet do nas i volimo je?
Kroz povijest, književnost i umjetnost, zbog svoje čvrstoće, i
otpornosti, maslina je simbol snage, i kao takva spominje se još u Odiseji. Maslina
je i znak odanosti, i vjernosti, pa je Odisejev i Penelopin bračni krevet bio
od panja masline. Homer je maslinovo ulje zvao tekućim zlatom. Hipokrat je
maslinovo ulje propisivao, čak za više od 60 različitih bolesti. Pobjednicima
Olimpijskih igara, na glave su stavljali maslinove vijence, a za nagradu, dobivali su amfore s maslinovim uljem, koje je tada bilo vrlo skupocjeno.
U prošlosti, ulje masline koristilo se i kao gorivo za svjetiljke, za
masažu kraljeva, kao novac, za premazivanje beba i umirućih, te za glancanje
dijamanata.
Ciprom kroz masline
Putujući sjevernim Ciprom, od Nikozije do Famaguste, 2007. godine,
pamtim cijele pejzaže, s maslinom, bilo plantažne, ali i masline kao dio biljne
zajednice česmine. I nije to samo na Cipru. Tako je i u Hrvatskoj, Italiji,
Španiji, Portugalu, Grčkoj, Turskoj, Egiptu, Libiji, Tunisu, Alžiru, Maroku,
Libanonu, Siriji, na Malti...
Ipak, zašto je maslina voće, a najčešće je jedemo kao salatu, koja
nije voćna? Voće je zbirna imenica, koja podrazumijeva plodove, ili sjemenke,
najčešće višegodišnjih stabala, i grmova, koji se uglavnom mogu jesti sirovi, ili
svježi, uz izuzetak kestena i masline, koji zahtijevaju određenu prehrambenu
obradu. Botanička razlika između voća i povrća je ta da je voće sjemenkasta
struktura, koja se razvija iz oplođenog cvijeta, dok povrće češće nastaje iz
drugih dijelova biljke, poput korijena i lišća, te nije višegodišnje.
Plod masline bogat je uljem, koji se preša, korištenjem pritiska, kroz
različite preše, hladnom obradom, ili se izdvaja koristeći vruću vodu ili paru.
Ulje se koristi u prehrani, kao dodatak jelu, za prženje, začinjavanje jela...
Što se tiče nutritivne vrijednosti masline, bogata je: proteinima, dijetalnim
vlaknima, vitaminima A, C, E i K, kalcijem, bakrom, željezom, magnezijem,
manganom, selenom, cinkom...
Ne tako daleko od nas, jedna od najpoznatijih maslina u Hrvatskoj je
ona u Nacionalnom parku Brijuni, čija je starost procijenjena na oko 1.600
godina. Osim nje, u Kaštel Štafiliću nalazi se također vrlo stara maslina.
Vjeruje se da tamo raste još od dolaska Hrvata na Jadransko more, tokom sedmog
stoljeća. Impozantnih je dimenzija.
Maslinovo drvo, iznimno je kvalitetno, te se vrlo skupocjen namještaj
izrađuje upravo od njega, a nema ni dobrog Martinija bez kvalitetne masline. To najbolje zna Samantha iz kultne serije "Seks i grad".
(foto: Flickr)